Hodam gradom, ugledam mladića koji predivno pjeva i svira gitaru. Osjetim da je on poseban,iako po gradu ima puno takvih ljudi.Odlučim ga poslušati, da vidim razlikuje li se uistinu od ostalih. Te predivne pjesme slušala sam jedno desetak minuta, kad u jednom trenu on zastane s pjesmom, uzme gitaru i kaže, jednostavno je, probaj i ti.
Naravno odbila sam, jer nisam talent za pjevanje, ali nikada se nisam osjećala tako vrijednom. Nekada obitelj nema vremena za tebe, a sami prolaznik odluči odvojiti svoje vrijeme i pružiti ga tebi. Presretna sam.
0 komentari:
Objavi komentar