Moja djevojka i ja smo u vezi 4 godine, prije godinu dana imala je saobraćajnu nesreću, udario ju je kamion dok je prelazila ulicu i išla meni u susret, ne mogu vam opisati taj osjećaj, kad to gledate, srce vam se prepolovi a ne možete pomoći, na rukama sam je nosio do hitne, moja ljubav je spašena ali je ostala nepokretna, naravno mislila je da ću je ostaviti ali to neću nikada učiniti, volim je najviše na svijetu, i dok sam s njom nikad nisam pogledao drugu djevojku jer samo ona za mene postoji i sasvim mi je normalna kao i prije dok je imala noge.
Mnogi me osuđuju zbog toga, ali ja ne razumijem te ljude, zar je trebam ostaviti samo zato jer sad nema nogu, ljudi su ludi, bitna je ona duša i srce koje ona ima i moja sreća kad sam s njom, njen osmijeh i zahvalnost kad je vučem u kolicima, i njen stid zbog toga ali ja sve činim da se osjeća kao i prije, i boriću se da pobjedi to, da i dalje bude samouvjerena, jer je najbolja i najljepša bez obzira na sve.
0 komentari:
Objavi komentar