Mnoge komšije su mi govorile da je to vuk i da će mi donijeti samo štetu, kako treba da ga ubijem. Ali, ja nisam mogao, toliko sam ga zavolio i dijelio s njim sve, da nisam imao hrabrosti bilo šta nažao mu učiniti..
Pas je toliko narastao, da mi je pomagao u čuvanju ovaca ( jer sam se time bavio) i bio je zaista pametan. Ako bih nekada nešto zaborabio kod kuće, rekao bih mu da mi to denese i donio bi. Nikada ne bi pogriješio.
Jednog ljetnog dana, otišao sam u planinu da čuvam stado, ali pošto je bilo nepodnošljivo vruće, sakrio sam se u jednu pećinu. Tu me je obuzeo san i zaspao sam. Ne znam koliko sam spavao, kada me je probudilo neko režanje i krkljanje. Izašao sam i vidio svog psa-vuka kako mirno sjedi, sa krvavom njuškom i komadima svježeg , krvavog mesa ispred njega. Nisam mogao vjerovati, vratio sam se kod mojih stvari , uzeo pušku i pucao mu tačno u glavu.
Ništa nisam osjećao, samo sam krenuo prema selu i ostalim komšijama rekao za gubitak stada. Krenuli su sa mnom da mi pomognu natovariti sve ovce koje su ubijene. Tada mi je jedino bilo krivo, zašto im nisam vjerovao kada su mi govorili kakav je moj pas.
Dok smo skupljali mrtve ovce, vidio sam i leš od jedne vučice i dva vuka. Nisam mogao progovoriti, osjećao sam samo kako mi se grči tijelo, suze su krenule nekontrolisano da padaju niz moje lice.
Shvatio sam da sam ubio jedinog istinskog prijatelja kojeg sam imao.
Od tada je prošlo mnogogodina, ali te slike iz glave mi ne nestaju , niti blijede. Platio sam visoku cijenu, zato što nisam razmišljao na vrijeme.
Oprosti mi,prijatelju moj !
0 komentari:
Objavi komentar