Ahh sto ponekad mrzim sto sam zensko, sto imam tu neku glupu zensku logiku i ne mogu protiv nje. Vec jedno mjesec dana mi se svidja jedan decko, cuj svidja, malo je znacenje te rijeci. Pre neki dan mi se javio jer je cuo od drugara kako mi se svidja i nagovorili su ga da mi se javi. I tako, mi smo pricali i dogovorimo kafu. Sutradan ja odem sa svojim drustvom na pice, u vrijeme kada je on konobar u tom kaficu, dodje, posluzi nas, i nakon 5 min dolazi do mene, uzima moje pice i vodi me za drugi stol, kao da popricamo.
Oh Boze, u tom momentu nije bilo sretnije osobe od mene. No, medjutim, nakon toga dana mi se vise nije javio, a ja imam taj neki ponos koji mi ne dozvoljava da sama to ucinim.
Svaki ga dan vidjam, i cesto uhvatim njegov pogled, i njegove drugare kako gledaju u mene i komentiraju nesto. Jednostavno ne znam sta da radim, pomozite, dal da mu se javim, il da nista ne poduzimam, jer da je htio ista od mene, javio bi mi se. :(
0 komentari:
Objavi komentar