Cio svoj život proveo sam s ocem. Bio je hladan prema meni,odnosno od kad nas je majka napustila postao je takav. Ja od tad nisam vjerovao ni u jedan vid ljubavi. Život sam shvaćao kao neki vid igre koju namještam po svojoj želji i sve je na meni. Upisao sam srednju i počeo da živim svoj san,bio sam najbolji učenik. Oca nije bilo briga ni za šta. Nije mi bio podrška uopće. I onda,sa mojih 17,počelo se u meni buditi nešto što uopće nisam htio. U moj život ušla je jedna osoba. Bila je to jedna djevojka koja je dolazila vikendom u moj kvart kod bake. Inače sam pomagao njenoj baki i tako sam je upoznao.
Ona mi je priznala da joj se sviđam,to mi i nije bilo čudno,ali kad se u meni počela javljati neka toplina kad pomislim na nju,zabrinuo sam se! Moji ciljevi i moje želje su zabranjivale da se tako što desi,ali desilo se. Nisam joj to nikad priznao,to da mi se sviđa. Ali,imali smo kao neku vezu koja je dugo trajala. Ne znam kako smo održavali tu vezu. Bio sam hladan,a ona je bila kao leptir. Nije imala mira ni minut. Vodio sam je na razna mjesta,ona je pričala neke priče. Pravio sam se da me ne dotiče,ali nekako,sve te priče su se smjestile u moje srce. Prošlo je 8 godina od tad. Mnogo njih je prošlo kroz moj život,ali ni jedna mi nije dotakla srce. A ona,davna uspomena,bila je jedina djevojka s kojom sam spavao a nismo imali odnos. Nju sam samo poštovao kao ženu.
Ostale su bile kao roba,izgledale su uzvucano a koštale su puno para! Kada sam posjećivao oca prije sedmicu dana,sreo sam njene roditelje u kvartu. Prodavali su stan njene bake koja je nedavno umrla. Kupio sam taj stan,jer tu sam prvi put legao u krevet sa ženskom osobom da bih se osjećao voljeno. Nekako sam se u podsvijesti nadao da ću je ponovo sresti u tom stanu. Došla ona jučer u stan. Po stvari. Smijala se kao nekada davno. Pričali smo o svemu. Rekao sam joj da mi je žao što je nisam volio. Ona se nasmijala i rekla da joj je žao što lažem i sebe i nju. Sada želi da ponovo započnemo staru priču. Ja se bojim.
0 komentari:
Objavi komentar